Za sve one koji želi saznati još nešto više o samom Ironmanu možete pročitati rad ''Ironman povijest i razvoj'' (zaključno sa podacima do 2008.) kojeg su pripremili Marko Miličić i Željka Šaban.

UVOD

Ironman je ultimativni utrka za svakog triatlonca na planeti zemlji. Ironman je triatlon disciplina koja ukupno obuhvaća 140,6 milja ili 226 kilometara od toga 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara bicikla i na kraju maraton od 42,125 metara trčanja. Samo natjecanje je nevjerojatno fascinantno kako natjecateljima tako i gledateljima. Hawaii, Ironman i triatlon su magične riječi koje mame sjaj na očima svim, bilo to profesionalnim ili age group triatloncima. Svake godine se skoro 50.000 Ironman triatlonaca diljem svijeta pokušava kroz 23 utrke Ironman svjetske serije kvalificirati za 1.800 startnih mjesta za Ford Ironman Svjetsko prvenstvo koji se održava na Hawaiima krajem studenog.

Originalna utrka Ironman Hawaii se održava u takvim vremenskim uvjetima koji nikako ne idu na ruku za sport izdržljivosti. Temperatura vode na Hawaii-ma u Kailua-Kona zaljevu je dovoljno topla da neoprenska odjela koja pomažu plovnosti nisu dozvoljena, biciklistička dionica prolazi kroz Hawaii lava pustinju gdje su brda sa srednjim nagibom ali dionicu izuzetno otežavaju „mumuku” vjetrovi koji se spuštaju sa vulkana Mauna Kea te dostižu brzine i od 80 km/h, a na trkačkoj dionici maratona temperatura kroz polja lave duž obale na Big Island-u kojima prolazi maratonska staza (od Keauhou do Keahole Point pa do Kailua-Kona sa s ciljem na Ali'i Drive-u)zna biti i do 50°C.

Svaka utrka pod okriljem WTC-a (World triathlon federation) ima svoje specifične prepreke, odnosno teškoće, karakteristične za zemljopisni položaj zemlje i godišnje doba u kojoj se održava. Svatko tko završi jednu od tih utrka pod okriljem WTC-a unutar vremenskog limita (na većini utrka je 17 sati) ima pravo sebe nazvati IRONMAN - om (naziv je neutralan po spolu).

POVIJEST IRONMAN SVJETSKOG PRVENSTVA

1974.

Časnik američke ratne mornarice John Collins je sa svojom suprugom nastupio  25.09.1974. na prvom organiziranom triatlonu - Mission Bay Triathlon, California kojeg su organizirali i osmislili Jack Johnstone i Don Shanahan u sklopu San Diego Track Club-a. John je utrku završio kao 35.-ti s vremenom 1:19:19. Utrka se sastojala od 10 km trčanja, 8 km vožnje biciklom i 500 m plivanja. Povijesno gledajući Jack i Don su pokrenuli pokret kojeg danas poznajemo pod imenom Triatlon.

1975.

John Collins je 1975  nastupio ponovno na Mission Bay Triathlonu kao i na California Optimist Sports Fiesta Triathlon Coronado, California te je dobro upoznao idejni koncept triatlona.

1978.

John Collins biva premješten na Oahu, jedan od 8 havajskih otoka gdje se, četiri godine nakon prvog Mission Bay Triathlona, u jednom baru u očekivanju proglašenja pobjednika na lokalnoj atletskoj utrci Oahu Perimeter Relay (trkačka utrka za ekipe od 5 članova) uključuje u raspravu tko je spremniji sportaš: plivač ili trkač. Sudionici rasprave bili su predstavnici Mid-Pacific kluba cestovnog trčanja i Waikiki plivačkog kluba. U to je vrijeme svjetskim biciklizmom vladao “Kanibal” Eddie Merckx (veliki Belgijski biciklist) a John je u časopisu Sports Illustrated pročitao kako je baš Eddie Merckx najspremniji sportaš na svijetu i da ima najveći zabilježeni primitak kisika. Tako je John kao najspremnijeg predložio biciklistu. Kako nikako nisu mogli usuglasiti tko je u pravu, John je nakon višesatne rasprave sa ponešto alkohola predložio da spoje tri najpoznatija natjecanja iz triju sportova u jedno natjecanje: plivački maraton Waikiki Rough Water Swim (3.86 km), biciklističku utrku oko otoka Oahu (185.07 km; originalno dvodnevna utrka) i Honolulu maraton. (42.195 km). John je s pozornice pozvao sve da sudjeluju u izazovu i na praktičan način razriješe pitanje tko je najspremniji, a tko prvi prođe ciljem zvat će ga se željezhnim čovjekom - IRONMAN. 18. veljače 1978. ujutro u 7 sati na plaži Waikiki okupilo se 15 izazivača uključujući i Johna Collinsa. Collins je zaključio da biciklistička dionica mora ići u obrnutom smjeru od kazaljke na satu oko otoka i da mora završiti na kraju Waikiki Rough Water-a i na kraju  Aloha Tower-a gdje je inače start Honolulu maratona. Startina za utrku iznosila je samo 3 dolara. John Collins je na tri lista papira, ispisana rukom, podijelio svima nekoliko osnovnih pravila i nacrt staze. Na posljednjem papiru pisala je napomena koja je postala registrirani zaštitni znak Ironman triatlona:

SWIM 2.4 miles! BIKE 112 miles! RUN 26.2 miles! Brag for the rest of your life!

Plivaj 2.4 milje! Vozi 112 milja! Trči 26.2 milje! Hvali se dok si živ!

Od 15 natjecatelja njih je 12 završilo prvi Ironman Hawaii. Prvi pobjednik i čast da nosi naziv željezni čovjek – Ironman bio je Gordon Haller (lokalni taksist i sportski entuzijast) sa vremenom 11:46.58. John Collins je završio utrku nešto ispod 17 sati.  U to vrijeme nije bilo organizirane okrijepe na stazi i svaki natjecatelj se morao pobrinuti za sebe. Većina natjecatelja je imala prijatelje kao podršku, dok su neki jeli putem u restoranima brze hrane, drugi su ponjeli sa sobom samo slatkiše, a neki su čak i od prolaznika tražili hranu i piće. Osim što je Ironman utrka bila test izdržljivosti, bila je i nutricionistički test: što, kada, koliko i kako jesti i piti za takav napor u takvim vremenskim uvjetima. I dan danas je nutricionističko pitanje jedno od najvažnijih za utrku. Najbolje je to osjetio Amerikanac Dunbal koji je vodio većinu utrke ali nije dovoljno pio i na kraju je dehidrirao te morao odustati zbog jakih grčeva u mišićima.

Organizacija utrke je Johna Collinsa stajala 25 dolara pa je pristao organizirati utrku i slijedeće godine.

1979.

Druga utrka održana je 1979. godine, uz odgodu jedan dan zbog lošeg vremena. Plivačka dionica je, zbog nemirnog mora, premještena  s plaže Waikiki u zaštićeni zaljev. Utrku je  pobijedio Tom Warren iz San Diega popravivši rezultat Gordona Hallera za više od 30 minuta (11:15:46). Od prijavljenih 30 natjecatelja nastupilo je 15. Jedna od njih bila je prva žena, Lyn Lemaire (kasnije Brooks), biciklistica iz Bostona koja je dugo vremena bila na drugom mjestu i na kraju utrku završila kao 6. te ušla u povijest kao prva IRONWOMAN

1980.

Za 1980. godinu Collins je planirao promjeniti utrku iz pojednačne u utrku štafeta, kako bi privukao više natjecatelja. Ta ideja je zaživjela u današnjem vremenu gdje na svakoj Ironman utrci postoji utrka štafeta u različitim kategorijama; štafeta od 3 člana u muškom, ženskom i mješovitom sastavu, štafeta sa dva člana u muškom, ženskom i mješovitom sastavu te štafeta korporacija, čime se popularizira Ironman sport. Barry McDermott, novinar časopisa Sports Illustrated, u lokalnim novinama je pročitao vijest o održavanju utrke. Potražio je Johna Collinsa, vozeći se autom odgledao cijelu utrku i napisao u navedenom časopisu članak od 10 stranica sa naslovom „Larger-than-life“ (Veće od života) te od pobjednika Tom Warrena napravio kultni lik. Njegov članak ponukao je vodstvo TV postaje ABC da kontaktira Collinsa i napravi reportažu koja je zaintrigirala mnoštvo. Tako je 1980. godine 106 hrabrih natjecatelja nastupilo na utrci, a 95 natjecatelja je završilo utrku. Pobjednik Ironmana  1980. godine bio je čovjek koji je obilježio sljedećih 17 godina Ironman povijesti - Amerikanac DAVE SCOTT - „The man“. Taj 27. godišnji plivački trener iz Kalifornije za svoju prvu od 6 pobjeda na Ironman svjetskom prvenstvu „utrošio“ je samo 9:24.33, ispod „magične“ granice od 10 sati. Kod žena je Robin Beck popravila ženski Ironman rekord za 90 minuta, vremenom od 11:21:24.

1981.

Baš kada utrka počinje prerastati u nešto veliko John Collins biva premješten sa Hawaiia i prepušta organizaciju utrke bračnom paru Silk, koji vodi fitnes klub Nautilus. Nakon rastave braka, Valerie Silk dobiva pravo na organizaciju utrke dok njezinom bivšem suprugu ostaje fitnes klub. Valerie donosi odluku da 1981. godine preseli utrku s pitomog otoka Oahu na lavom opustošeni Big Island u Kailua-Kona gdje vjetrovi “mumuku”, koji se spuštaju s vulkana Mauna Kea, dostižu brzine od 80 km/h, a temperatura zraka kroz polja lave, kojima prolazi maratonska staza, dostiže i 50°C.  Prije svega odluku je donijela zbog izbjegavanje prometne gužve oko grada Honolulu, a prirodni uvjeti na mjestu gdje je utrka premještena postali su kultni, s geslom – „čovjek protiv prirode“. U veljači 1981. godine, na četvrtom Ironman-u broj natjecatelja dodatno raste te je nastupilo 304 muških i 22 žene, a 299 natjecatelja prošlo je ciljnu liniju. Pobijedio je John Howard koji je 1972. i 1976. godine bio sudionik Olimpijskih igara za biciklistički tim SAD-a. Howardu je trebalo 9:38.28. te nije oboren rekord Dave Scotta iz 1980. godine. U ženskoj konkurenciji pobijedila je Linda Sweeney, vremenom 12:00.32. Posebni rekord postavio je 73-godišnji Walt Stack, koji je utrku završio za 26 sati i 20 minuta. Posebnost četvrtog Ironmna je i skoro tisuću volontera koji su pomagali da organizacija prođe tečno, a to je ostalo obilježje Ironman utrka i dan danas.

1982. godine Valerie donosu odluku o preseljenu utrke u novi termin – listopad. Tako će pružiti natjecateljima bolje klimatske uvjete. Stoga su u toj godini održane dvije  Ironman utrke – u veljači i listopadu.

Veljača 1982.

Pobjednik je bio Scott Tinley (plivački trener iz San Diega), s vremenom 9:19:41. Drugo mjesto zauzeo je Dave Scott. Tinley je prestigao Dave-a na maratonu.

U toj utrci je učinjen velik korak u marketingu i popularnosti Ironman utrke. Julie Moss,  američka studentica koja se natjecala zbog istraživanja za svoju tezu iz fiziologije, kretala se prema ciljnoj liniji na prvom mjestu. Ali, 400 metara prije ciljne linije, zbog dehidracije i grčenja mišića, prvi puta pada. Julie se diže i glava kaže da krene dalje, ali tijelo ne da te ponovno pada. Ljudi gromoglasno navijaju da nastavi dalje i pomažu joj da se digne. Julie teturajući, padajući i dižući se dolazi do desetak metara prije cilja kada je Kathleen McCartney prestiže i ulazi kao prva žena u cilj. Julie Moss zadnjih 10 metara prolazi četveronoške i u cilj ulazi puzajući kao druga uz veliku podršku navijača sa strane. Njezino dostignuće i ulaz u cilj je prikazano je na TV postajama diljem svijeta i stvorila se Ironman mantra kako je i sam prolazak kroz cilj Ironman utrke posebna pobjeda.      

1982.

U muškoj konkurenciji dogodilo se suprotno nego u veljači. Prvi je bio Dave Scott, a drugi Scott Tinley. Dave Scott postavlja novi rekord plivačke staze (50:52), kao i dvadestjednogodišnja Jennifer Hinshaw iz Saratoge (53:26). Sally Edwards postavila je rekord maratona (3:27.55). 

Novi rekord u ženskoj konkurenciji ostvarila je na biciklističkoj dionici Julie Leach (25g) bivša Olimpijska kajakašica iz Newport Beach-a (5:50.36), a odnijela je i ukupnu pobjedu s vremenom 10:54.08. 

Zbog povećanog broja natjecatelja, organizator po prvi puta uvodi vremenski limit. Natjecatelji moraju stazu proći za manje od 18 i pol sati. Utrka je terminski usklađena s razdboljem punog mjeseca, kako mjesečina pomogla natjecateljima nakon pada mraka.

Te se godine dogodio i pravi „boom“ kratkog triatlona i na američkom tlu je održano dvjestotinjak triatlon utrka, a održane su i prve utrke triatlona na europskom tlu. Naravno distanca je bila kraća od Hawaii Ironman-a.

1983.

Broj natjecateljica na Ironman Hawaii stalno raste te je između 964 natjecatelja bilo 14 posto žena. Sestre Sylvianne i Patricia Puntous su pobijedile kao prve natjecateljice izvan SAD-a u povijesti, s novim rekordom staze u ženskoj konkurenciji: 10:43.36. U muškoj konkurenciji Dave Scott  (9:05:57) je pobijedio sa samo 33 sekunde prednosti ispred Scotta Tinleya. Ukupno 835 natjecatelja je završilo utrku u okviru novog vremenskog limita od 17 sati.

Te je godine prvi put održano Ironman natjecanje izvan Havaja; odnosno prvenstvo SAD-a, tzv. Ricoh Ironman u Los Angelesu (u svibnju), na kojem su izabrani najbolji natjecatelji koji će nastupiti u listopadu na Havajima na Svjetskom prvenstvu.

1984.

Valerie Silk reorganizira utrku i postavlja kao direktora utrke Kaya Rhead-a, stanovnika Kone. Usprkos bojkotu 23. olimpijskih igara te godine, bilježi se nastup  prvog sudionika iz Istpčne Europe - 31 godišnjeg Vaclava Vitoveca iz tadašnje Čehoslovačke. Dave Scott, na putu ka svojoj 4. pobijedi, po prvi puta prelazi drugu magičnu granicu ispod 9 sati, s vremenom 8:54.20. Tome je pomogla mala promjena staze, ali su vremenski uvjeti bili izrazito loši, uz temperaturu od 45 oC. Mark Allen je vodio nakon biciklističkog djela utrke s 11 minuta prednosti, no zbog vremenskih uvjeta bitno je usporio na trkačkoj dionici. Od 1036 natjecatelja koji su startali, utrku su završilo njih 903. Jennifer Hinshaw (23g.) iz Kalifornije postavlja novi rekord plivačke dionice od 50:31 koji je ostao na snazi do 1997. godine. U ženskoj konkurenciji ponovno je pobijedila Sylviane Puntous, rekordnim vremenom od 10:25.13

1985.

Na Svjetskom prvenstvu na Havajima 1985. godine natupili su natjecatelji iz 34 zemlje diljem svijeta i 46 američkih država. Scott Tinley pobjeđuje ponovno, s novim rekordom staze od 08:50.54. Tinley ulazi u triatlonsku povijest kao triatlonski „trendseter“ i kao prvi natjecatelj koji je koristio nastavke za volan - aerobarove i navlake za sprinterice. Joanne Ernest (26g), iz Paolo Alta Kalifornije, pobjeđuje u ženskoj konkurenciji s rezultatom 10:25.22. Po prvi puta Europljanin dolazi na postolje. Bio je to Carl Kupferschmidt sa 9:26.32, što je bilo i najbolje vrijeme Europljanina na Ironman natjecanju. Zanimljivost je i to što je Dave Scott bio komentator TV postaje ABC na prijenosu utrke. Najvažnija povijesna činjenica te godine je održavanje internacionalnih kvalifikacijskih utrka. Double Brown Ironman u Aucklandu, New Zealand, održao se 24. ožujka, i Yanmar Ironman Japan na  jezeru Biwa održao se  30. lipnja. To označava početak Ironman Svjetske serije.

1986.

Veliki komercijalni uspjeh utrke ponukao je organizatore da isplate 100.000 dolara  nagrade za prvih 15 u muškoj i ženskoj konkurenciji, što je rezultiralo službenom podjelom na profesionalne triatlonce i amatere. Time je Ironman dobio status najvažnijeg triatlona na Svijetu i poslana je poruka sportskom svijetu da Ironman i triatlon postaje ozbiljan posao. Dave Scott ponovno prolazi ciljnu liniju kao prvi i to 20 minuta ispod rekorda staze 8:28.37. Tako je sa istrčanim maratonom od 2:49 postao i prvi čovjek koji je na Havajima trčao maraton ispod 2.50. U ženskoj konkurenciji bilo je puno kontroverzi. Patricia Puntous (sestra pobjednice Sylvianne), nakon što je ušla u cilj kao prva, diskvalificirana je zbog vožnje u zavjetrini na biciklu. Time započinje era vladavine nepobijedive Paule Newby Frazer iz Zimbabwea koja je proglašena prvom ženom. Paula je imala impresivni prvi nastup na Ironman-u Hawaii te je probila magičnu granicu od 10h, 9:49.14. Nova internacionalna utrka održana je u kolovozu u Kanadi, Ironman Canada u Pentictonu, British Columbia.

1987.

1987. dogodio se jedan od povijesnih duela između dvojice Ironman velikana: Dave Scotta i Mark Alena. Dave Scott je svoje sudjelovanje na utrci najavio samo 7 dana prije starta utrke. Na 14. kilometru prije ciljne linije Mark Alen je vodio sa 4.5 minuta prednosti ispred Dave Scotta. Scott je započeo jednu od nevjerojatnih potjera i ostvario nemoguće – tih 14 kilometara trčao je 11minuta brže od svog protivnika i ostvario svoju 6. pobjedu – što je u muškoj konkurenciji ostalo i danas nedostignuto. U ženskoj konkurenciji Erin Baker je pobijedila s novim rekordom od 9:35.25 sati te je završila utrku ukupno na visokom 26. mjestu. Po prvi puta natjecatelj iz Europe,  Nijemac Wolfgang Dittrich, ima najbrže plivanje - 50:41minuta. Nekoliko preostalih  startnih mjesta na utrci otvorilo je vrata kreativnosti, odnosno ustupljene su donatorima 100.000 dolara na račune dobrotvornih institucija. Tako je Ironman osim sportskog pokazao i svoj humanitarni karakter. Na utrci je nastupilo rekordnih 1,381 natjecatelja, od kojih je 1,283 završilo utrku ispod 17 sati. Natjecatelji su predstavljali 49 država svijeta i 44 američke države. Nagrada za profesionalne natjecatelje narasla je na 150.000 dolara. Ironman uvodi po prvi put utrku štafeta za članove američke vojske u kojoj pobjeđuje mornarica. Kompanija Kellogg izbacuje na tržište Pro Grain žitarice sa naznakom „Ironman hrana“ što označava novo poglavlje u marketingu i brandiranje proizvoda s nazivom  „Ironman“.

1988.

Kay Rhead, direktor utrke, je nažalost  preminuo nakon dvogodišnje borbe sa rakom te Valerie Silk imenuje Debbie Baker kao novu direktoricu utrke. Slavila se 10. godišnjica havajskog Ironman-a. Mnogo toga postignuo je u zadnjih 10. godina i mnogi organizatori u bilo kojem drugom sportu bi voljeli takvo nešto postići u tako kratkom razdoblju. Organizator je pozvao 15 natjecatelja koji su sudjelovali na prvom Ironmanu 1978. godine. Gordon Haller, pobjednik prvog Ironman-a, bio je jedini natjecatelj koji je završio svih 10 Ironman-e na Havajima, ali je bio daleko od najbržih 10. Porastom popularnosti i komercijalnim uspjehom triatlon je postao profesionalni sport. Dave Scott odustaje od utrke noć prije starta radi problema s koljenom. Pobijedio je Scott Molina zvani „Terminator“, s rezultatom 8:31h, ispred Michaela Pigga. Mark Alen je završio na 5. mjestu nakon dvije nezgode na biciklu. Premoć američkih triatlonaca više nije bila tako evidentna kao prije. Razina spremnosti europskih natjecatelja je stalno rasla. Jedan od razloga tome je i održavanje utrke u Roth-u (Njemačka), prve kvalifikacijske utrka za Havaje na europskom tlu, a četvrte internacionalne utrke. U ženskoj konkurenciji pobijedila je Paula Newby Fraser, s nevjerovatnih 9:01.01, što joj je bilo dovoljno za 11. mjesto u ukupnoj konkurenciji. Oborila je vlastiti rekord staze za cijelih 25 minuta te postala prva žena koja je odvozila biciklističku dionicu ispod 5 sati. Paula je tim rezultatom najavila da žena može završiti Ironman ispod 9h.

1989.

Tehnički noviteti na biciklu nisu se samo koristili u triatlonu, kao trendskom novom sportu, već i u konzervativnom cestovnom biciklizmu, gdje su bili revolucionarni. Pobjeda Grega Lemonda na najvažnijoj biciklističkoj utrci na svijetu Tour de France 1989. godine je postala legendarnom. Na zadnjem kronometru, na Champs Elysees, Lemond je uspio „skinuti“ 58 sekundi od vodećeg Laurent Fignona i prešao ga u ukupnom poredku za 8 sekundi. Bila je to najneizvjesnija utrka u 86 godina povijesti Tour de France. Jedan od razloga su sigurno i tehnički noviteti na njegovom biciklu koji su proizašli iz triatlona: pozicija sjedenja prema naprijed, korištenje aerobara i  kotača s punim diskom. Lemond je prvi tradicionalni cestovni biciklist koji je koristio te novitete. Slika njegove pobjede obišla je cijeli svijet i pokrenula novu eru u biciklističkom sportu. Pojedinci konzervativnog mišljenja u svjetskom biciklističkom savezu su svim silama  pokušavali zabraniti i zaustaviti razvojne novitete koji su dali nove smjernice u biciklističkom svijetu. Na sreću, triatlon nije bio pod utjecajem tih zabrana, do pojave zabrane vožnje u zavjetrini, no to nikad nije bilo upitno u Ironman triatlonu. Godine 1989. na 11. havajskom Ironman-u samo je par tradicionalista koristilo klasični volan na biciklističkoj dionici. Na natjecanju su ponovno dominirali velikani Allen i Scott. I dogodio se jedan od najvećih duela u povijesti Ironman-a. Gotovo cijelu utrku bili su jedan pored drugoga, bez ijedne riječi razgovora. Napetost se osjetila u zraku, a taj duel nazvan je „Ironwar“. Zajedno su plivali 3,8km, zajedno su odvozili biciklistički segment, zajedno su trčali sve do zadnjeg uspona 2 milje prije kraja, gdje je Allen uspio ubrzati tempo (koji je i ovako bio jako visok) i ostavio Scotta iza sebe. Pobjedničko vrijeme je bilo nevjerojatnih 8:09.15 (naravno novi rekord staze). Dave Scott je završio samo 58 sekundi poslije Allana sa 8:10.13. Mark Allen je postavio i rekord maratona rezultatom 2:40.04. Paula Newby Frazer je ponovno pobijedila, 5 sekundi bržim vremenom od prošle godine te srušila rekord maratona za dvije minute.

1990.

Valerie Silk prodaje Ironman utrku veteranu triatloncu Ironmanu Dr. Jim Gills-u iz Floride. On je osnovao World Triathlon Corporation i osnovao Fundaciju Ironman – dobrotvornu organizaciju s ciljem pomoći ljudima zapadnih Havaja. Kakoo bi se izbjegla gužva, staza je s aerodroma preusmjerena na južni kraj Alii Drive-a („The Pit), i na tzv. Natural Energy Lab of Hawaii (NELH) Road. Mark Allen se natjecao, u odsustvu ozljeđenog Dave Scotta, protiv vrućine i jakih vjetrova i došao do svoje druge pobjede, s vremenom 8:28.17. Erin Baker s Novog Zelanda osvaja također svoju drugu pobjedu sa 9:13.42, čime se je plasirala na 19. mjesto ukupno.

1991.

Mark Allen je preživio izazov Australca Grega Welcha i Jeffa Devlina iz Pennsylvanie i osigurao svoju treću uzastopnu pobjedu sa 8:18.32. Paula Newby-Fraser je odnijela  svoju četvrtu pobjedu. Završila je 26. ukupno sa 9:07.52. Od 1.379 natjecatelja utrku je završilo 1.312 i to je ujedno postao novi rekord Ironman-a. Ironman Australija postaje 5. internacionalna utrka u seriji. Gatorade postaje novi glavni sponzor, s ugovorom na 5. godina. Po prvi puta NBC Sports TV prenosi Ironman.

1992.

David Yates postaje predsjednik WTC-a a Sharron Ackles dobiva ulogu direktorice utrke. Vodila se borba između branitelja naslova Marka Allena, Nijemca Jürgena Zäcka (koji je oborio rekord biciklističke dionice) i Čileanca Christiana Bustosa. Allen (34g) ubrzava na okretu trčanja i pobjeđuje po 4. puta zaredom, rekordnim vremenom od 8:09.08. Paula Newby-Fraser (30g) oborila je svoj rekord za 5 minuta i postala prva žena koja je utrku završila ispod magične granice od 9h (8:55.28)

1993.

Mark Allen i Paula Newby-Fraser su obranili svoje naslove i potvrdili status Ironman velikana. Allen je odolio izazovu Finca Pauli Kiuru-a i pobijedio po 5. put za redom. Allen je prošao Kiuru-a na sredini maratona i postavio novi rekord staze od 8:07.45. Nijemac Jurgen Zack je postavio novi rekord biciklističke dionice. Paula Newby-Fraser, nakon oporavka od ozljede stopala, koje je ugrozilo njen nastup u Koni, ruši svoj rekord biciklističke staze i drugim najbržim vremenom maratona ulazi kao prva u cilj s 8:58.23. Paula izjednačava apsolutni rekord Dave Scotta, sa 6 pobjeda na Ironman Hawaii.

1994.

Paula Newby-Fraser postaje prva i jedina natjecateljica u muškoj i ženskoj konkurenciji koja je pob jedila 7 puta te 4 puta zaredom, rezultatom 9:20.14. Po prvi puta nakon 5 godina Dave Scott vraća se u Konu sa 40. godina i malo je nedostajalo da se zjednači brojem pobjeda s Paulom. Dave je izgubio od Australca Grega Welcha nakon izuzetno zanimljivog finiša. Greg Welch je pobijedio u svom 7. pokušaju, vremenom 9:20.27 i ispunio svoje obećanje koje je dao kada je ušao na triatlon scenu 1988. godine. Jim Ward sa svojih 77 godina postaje najstariji natjecatelj koji je završio havajski Ironman, rezultatom 16:48. Dr. Jon Franks postaje prvi natjecatelj u invalidskim kolicima u povijesti utrke. Frank je izvan vremenskog limita završio dionicu od 180 kilometara u biciklu pogonjenom rukama.

1995.

1995. godina je bila vjerojatno najveći šok za Amerikance. Četiri Njemca su vodila na utrci na početku maratona. Grupu je predvodio najmlađi od njih Thomas Hellriegel (24. godine), koji je bio apsolutni početnik, što se nikad na ranijim utrkama nije dogodilo. Do 5 kilometara prije cilja je držao svoju prednost i onda ga je prestigao puno iskusniji „Terminator“ Mark Allen (povratnik nakon jedne godine izbivanja) i osigurao svoju 6. pobjedu na Ironman Hawaii i izjednačio rekord Dave Scott u broju pobjeda. Ali zavšetak utrke Paule Newby Fraser je bio puno impresivniji. U finišu Paula je imala prednost od 11 minuta ispred Karen Smyers i to bi bilo sasvim dovoljno da Paulin organizam nije otkazao nekoliko stotina metara prije cilja. Pauli je trebalo trebalo skoro pola sata da pređe preostalih 600 metara zadnjim snagama. Karen Smyers je drugim najbržim maratonom u povijesti utrke (3:05.20) uspjela prestići Paulu i pobijediti sa vremenom od 09:16.46. Tada je Paula najavila da joj je ovo zadnji Ironman u životu, ali se izjava nije shvatila ozbiljno što je potvrdila sljedeće godine. Te godine vremenski uvjeti su bili najgori do tada. Vjetar u prsa je dosezao brzinu od nevjerojatnih 72 km na sat. Darryl Haley, linijski obrambeni igrač američkog nogometa, postaje najveći triatlonac koji je ikad završio utrku (visina 195 cm i masa 136 kg)

1996.

Konačno, 1996. godine Europljanin pobjeđuje na Ironman Hawaii. Europski prvak, Belgijanac Luc Van Lierde, je 5 kilometara prije cilja Prestigao Njemca Thomasa Hellriegela i postao prvi Europljanin koji je osvojio Svjetsko prvenstvo u Ironmanu. Lucovih nevjerojatnih 8:04.08 (više od 3 minute brže od starog rekorda) je još uvijek važeći rekord staze. Iste godine se Lothar Leder spustio ispod 8 sati na Ironman Roth u Njemačkoj (7:57.02). Thomas Hellriegel  je oborio rekord biciklističke dionice sa 4:24.50 i završio utrku na drugom mjestu, rezultatom 8:06:07, što je isto bilo ispod bivšeg rekorda staze. Iako je najavila da joj je prošle godine bio zadnji Ironman u životu, Paula Newby Frazer se vratila po svoju 8. pobjedu s vremenom 9:06.49 te se zlatnim slovima upisala u Ironman povijest. Dugo se vjerovalo da će „power-woman“ Natascha Badmann pobijediti na svojem prvom nastupu na Hawaiima. Ali Paulu nitko nije mogao spriječiti do pobjede čak niti kazna zbog drafting-a pa ni Švicarka Badmann, koja je završila svoj prvi Ironman Hawaii za 09:11.19. Ovo je bila jedna od najzanimljivih ženskih utrka nakon 1980-tih godina. Natascha Badmann je postala najbolje plasirana Europljanka u povijesti.

1997.

Nijemac Thomas Hellriegel je konačno pobijedio, nakon dvije godine uzastopnog prepuštanja vodstva u zadnjim kilometrima maratona. Utrka se ponovno održala u nemogućim vremenskim uvjetima, koje dugogodišnji Ironman natjecatelj i Ironman pobjednik Scott Tinley naziva najgorim vremenskim uvjetima u povijesti. Na biciklističkoj stazi su bili jaki i stalni vjetrovi koji su puhali u prsa jačinom od 50 km na sat, a na maratonskoj dionici nebo bez oblaka i temperatura preko 50 stupnjeva celzijusa uzrokovali su najsporija vremenima utrke u zadnjem desetljeću. Zbog velike sposobnosti tijela da podnosi vrućinu, iznenađujuću pobjedu u ženskoj konkurenciji odnijela je Kanađanka Heather Fuhr, koja je trčala 15 minuta brže od ostalih top 5 natjecateljica. Pobijedila je sa vremenom 9:31.43. Dogodila se još jedna velika stvar, John MacLean debitant prvenstva u kategoriji sa tjelesnim nedostatkom iz Australije je prvi natjecatelj koji je završio utrku biciklom i kolicima pogonjenim na ručni pogon. Jim Ward postaje prvi 80. godišnji natjecatelj u Ironman povijesti. Luc Van Lierde je na Ironman Europe postavio najbrže vrijeme u Ironman utrci sa 7:50.27.

1998.

Svjetsko prvenstvo slavi 20-tu godišnjicu. Osnivač utrke John Collins prolazi kroz cilj za 16:30.02 nakon 19. godina izbivanja sa Ironman utrka. Sedam od 15 originalnih Ironman natjecatelja su došli gledati utrku dok su se njih šestorica natjecala. Između njih je bio i Gordon Haller, prvi pobjednik Ironmana Hawaii, koji je ovu utrku završio  za 14:27.01. Natjecalo se i 17 od ukupno 21 dosadašnjih pobjednika, uključujući: Scott Molina, Scott Tinley, Thomas Hellriegel, Heather Fuhr, Paula Newby-Fraser, Tom Warren i rekordera staze Luc Van Lierde-a. Kanađanin Peter Reid (29g.) osvaja svoju prvu pobjedu na Ironman Svjetskom prvenstvu u vrlo teškim vremenskim uvjetima, s vremenom 09:24.20. Švicarka Natascha Badmann (31g) rano preuzima vodstvo na biciklu i ostaje na vrhu do kraja. Pobjeđuje s vremenom 09:24.16 i postaje prva Europljanka koja je pobijedila na havajskom Ironman-u. Braniteljica naslova Heather Fuhr obara rekord maratona iz 1990. goine rezultatom 3:04.02. Wendy Ingraham plivanjem za 49.11 obara vlastiti rekord plivačke staze postavljen 1997. godine. U Svjetsku seriju uključuju se utrke Ironman Austria, Ironman SAD Lake Placid. David Yates silazi s mjesta predsjednika WTC-a, a dolazi Lew Friedland.

1999.

Ponovno jedna od najtoplijih utrka u povijesti. Veliki nedostatak prošlogodišnje pobjednice Natasche Badmann, koja se usmjerila na olimpijsku premijeru u triatlonu, iskoristila je  Kanađanka Lori Bowden te pobjeđuje s vremenom 09:13.02. Za Lori Bowden ovo je bila prva pobjeda na Svjetskom prvenstvu. Prije toga završila je kao druga dva puta zaredom na Hawaiima. Lori je srušila rekord maratona, koji je postavila Heather Fuhr 1998. godine, za cijelih 5 minuta te postala prva žena s rezultatom ispod 3h (2:59). Judi Jackson (22g) iz Honolulu postavlja novi rekord plivačke dionice od 48:43.

U muškoj konkurenciji Belgijanac Luc Van Lierde pobijedio je po drugi put, ali je rekord staze iz 1996. godine ostao netaknut. Amerikanac Tim DeBoom (28g) iz Boulder-a je vodio utrku 3 sata, nakon čega je završio kao treće plasirani s 8:25.42 i postaje najbolje plasirani Amerikanac nakon 1995. godine.

Lyn Brooks (51g) iz Baltimora postaje prva osoba u povijesti koja je završila 20 uzastopnih utrka na Ironman Svjetskom prvenstvu na Havajima. Njezino vrijeme je 14:44.20. Član Ironman Halfa, dvostruki pobjednik Scott Tinley (42g), natječe se na svojoj 20-toj i posljednoj Ironman utrci, koju je završio za 10:37.00. Peter Reid i Lori Bowden postaju prvi bračni par koji su pobijedili na istoj Ironman utrci (Ironman Australia)

2000.

„ Mumuku“ vjetrovi su ponovo pokazali svoje najgore lice. Vjetrovi su čak otpuhali sa staze dvojicu natjecatelja. Peter Reid iz Kanade (8:21.01) i Natascha Badmann iz Švicarske (09:26.17) bili su najuspješniji u borbi protiv vjetrova. Natascha i Peter su po drugi puta na najvišoj stepenici postolja.  Reid i cijeli triatlonski svijet bio je iznenađen povlačenjem iz utrke i odlaskom kući dva dana prije starta branitelja naslova i rekordera staze Luc Van Lierda, s izgovorom o nedovoljnoj psihičkoj pripremljenosti za utrku. Amerikanac Tim DeBoom je završio kao drugi iza Reida, sa samo 2 minute zaostatka. Ovo je prva utrka u 20 godina bez Scotta Tinleya i Lyn Brooks. Badmann je, nakon najbrže odrađene biciklističke dionice tog dana, imala gotovo 17 minuta prednosti ispred braniteljice naslova i favoritkinje za naslov Lori Bowden. Lori Bowden je sa najbržim istrčanim maratonom toga dana 3:04.20 zaostala na kraju samo 3 minute iza Natasche. Bivši motorcross, prvak David Bailey, pobijedio je svog rivala Carlosa Moledu u kategoriji invalida. WTC je pokrenuo Ironmanlive.com i po prvi put se putem interneta mogao pratiti prolazak kroz ciljnu liniju svih 1427 natjecatelja.

2001.

Samo 3 tjedna nakon 11.rujna i terorističkog napada na Twins Tower, Tim DeBoom vraća krunu u Ameriku po prvi puta nakon 1995. godine. Natascha Badmann je ponovno pobijedila i zadržala svoju titulu od prošle godine. To je bila njezina 3. pobjeda na Havajima. Osim u kategoriji profesionalaca, borbe su se vodile i u Age-group kategorijama. 71.godišnjak Bob Scottiz Illinoisa oborio je za 15 minuta svoj rekord iz 2000.g. u skupini 70-74 (12:59.02). Laura Sophie (46.g) je uspjela pobijediti dvanaesterostruku pobjednicu Missy LeStrange (49.g) u skupini 45-49.g. Dave Scott se ponovno vratio na utrku, ali je odustao na biciklističkoj dionici. Po prvi puta se održava utrka Half Ironman – U.K. Triathlon u Llanberis, North Wales, s 1.400 natjecatelja. Ironman Japan od ove godine održava se na Fukue otoku južno od Nagasakia.

2002.

U 2002. godina Natascha Badmann je ponovno pobijedila na Havajima (9:07.54) ispred Njemice Nine Kraft i Kanađanke Lori Bowden. To je Nataschi bila treća pobjeda za redom u Koni, a ukupno četvrta. U muškoj konkurenciji Tim de Boom je ponovio pobjedu (8:29.56) ispred Kanađanina Petera Reida i Camerona Browna s Novog Zelanda. S tom pobjedom Tim DeBoom je postao prvi triatlonac nakon 1993. godine koji je uspio obraniti naslov. Norton Davey je sa 84. godine najstariji Ironman natjecatelj u povijesti. Nagradni fond raste sa 325 na 429 tisuća dolara, od kojih i muški i ženski pobjednik osvaja 100.000 dolara. Marcos Alegre i Donna Smyers postavljaju nove rekorde staze u kategorijama 65-69 i 45-49. Ironman obitelji pridružuje se Ironman Winsconsin koji se održao 15.09. u Madisonu.

2003.

Na 25. obljetnicu Ironman Hawaii na najviše pobjedničko postolje postolje popeli su se Kanađani Lori Bowden u ženskoj i Perer Reid u muškoj konkurenciji. Natascha Badmann je, nakon 3 uzastopne pobjede, morala prepustiti vrh postolja nakon vrlo zanimljive utrke. Nijemica Nina Kraft je imala 5 minuta prednosti na plivanju ispred Bowden i Badmann. Badmann prelazi u vodstvo nakon što je Nijemica imala kaznu za drafting od 3 minute. Na trčanje Badmann izlazi prva ali je nakon 8 kilometara prestiže Kraft. Nakon 15-tog kilometra Lori Bowden dolazi na vodeće mjesto koje ne pušta do kraja. Vodila se bitka za drugo mjesto koju je dobila Badmann unatoč  probavnih poteškoća. Tada je Badmann za radio izjavila da se osjećala poput lava, pantere i tigra u jednom.  Peter Reid je pobijedio ispred Belgijanca Rutgera Beke-a i Camerona Browna iz Novog Zelanda. Reid je na vrh došao na trkačkoj dionici i tako osigurao svoju treću pobjedu u Koni. Jeff Cuddeback je oborio rekord u dobnoj skupini 45-49 i sada posjeduje najbrža vremena u 3 različite dobne skupine. Missy LeStrange je ponovno dodala svoje ime u knjigu rekorda, dominirajući grupom 50-54. Po prvi puta u Ironman povijesti 20 startnih mjesta (slotova) je ponuđeno na aukciji na E-bayu i sakupljeno je više od 400.000 dolara za Kona YMCA. Ironman utrke se i dalje šire, ulaskom Ironman-a Coeur d’Alene u Idaho-u koji se održao 29. lipnja.

2004.

Ironman Hawaii 2004. ostat će u sjećanju zbog dvostruke njemačke pobjede, kao i senzacionalne diskvalifikacije ženske pobjednice Nine Kraft, zbog dopinga. U ženskoj konurenciji favoritkinje su bile Nina Kraft (drugoplasirana 2003.), Natascha Badmann s nadimkom “Swiss Miss.”  (3. mjesto 2003), i prošlogodišnja pobjednica Lori Bowden. U muškoj konkurenciji favoriti su bili Peter Reid (prošlogodišnji pobjednik), Simon Lessing (ljubimac medija, prvi put nastupa na Havajima), rekorder staze Luc van Lierde i Rutger Beke (2. mjesto 2003.) Nakon odlično odvožene biciklističke dionice, Nijemac Norman Stadler („Norminator“) ostavio je cijelu grupu iza sebe i nitko ga nije mogao uhvatiti do kraja. Pobijedio je sa 8:33:29. Slična utrka se dogodila u ženskoj konkurenciji. Nina Kraft je preuzela vodstvo vrlo rano nakon što je iz vode izašla kao treća. Badmann i Bowden su bile nekoliko minuta iza nje, no Nina je bila neuhvatljiva i pobijedila s 9:33:25. Vremenski uvjeti u 2004. godini su bili vrlo teški, što je rezultiralo najvećim postotkom odustajanja u PRO konkurenciji, čak 28%. Ukupno 154 natjecatelja nije prošlo ciljnu liniju. Havaji su još jednom pokazali koliko je teško prijeći 226 kilometara po iznimno teškim vremenskim uvjetima. No, nažalost nisu samo vremenski uvjeti šokirali triatlonce, nego i doping afera Nine Kraft, koja je diskvalificirana i kažnjena s 2 godine zabrane nastupanja (do 12.11.2006). Samim time osramotila je i svoju titulu. Mnogi natjecatelji su izgubili vjeru u duh sporta i ideju Ironmana. No, mrvicu nade dao je herojski potez Amerikanca Christian Sadowskog koji je svoj slomljeni bicikl nakon sudara sa sudačkim motorom stavio na leđa i pretrčao preostalih 12 kilometara biciklističke dionice. Sa svojim stavom „najvažnija stvar nije pobjeda već sudjelovanje“ završio je kao heroj dana na ukupnom 1534. mjestu i rezultatom 16:09.08. Ironman 

Svjetsko prvenstvo u svojoj 28. godini ima 1734 natjecatelja na startnoj liniji. Kroz 2004. godinu više od 50.000  natjecatelja su se pokušavala kvalificirati za jedno od 1800 startnih mjesta. Bilo je više od 4300 prijava za program lutrije gdje se dijelilo 150 startnih mjesta za natjecatelje iz SAD-a i 50 mjesta za internacionalne natjecatelje.

2005.

Ove godine ponovno pobjeđuje Njemačka. Faris Al-Sultan, 27 godišnji triatlonac Iračkog porijekla, koji je prethodne godine osvojio treće mjesto, bio je tako brz da je stizao prerano na okrijepne stanice i nije uspio dobiti ništa od okrijepe. Prošlogodišnji pobjednik Norman Stadler imao je nekoliko kvarova na biciklu. Nakon prvog kvara uspio je krenuti u potjeru za Al-Sultanom, ali nakon drugog kvara bicikla stavio je točku na utrku. Novozelanđanin Cameron Brown, koji je bio treći 2003. godine, popeo se na postolje do Al-Sultana. Na treće mjesto plasirao se Peter Reid.

Natascha Badmann je uspjela dostići Michellie Jones, viceprvakinju Olimpijskih igaraa u Sydneyu, kojoj je ovo bio prvi nastup na Ironman-u. Michellie Jones je izgradila prednost do maratona od 14 minuta. No, iskusnija Badmann nakon odlično istrčanog maratona pobjeđuje po 6.-ti puta sa vremenom 9:09.30.  Michellie se plasirala na drugo mjesto s odličnim vremenom od 9:11.51. 

Ovo je bila jedna od najboljih godina, kako za profesionalne, tako i za natjecatelje u dobnim skupinama, jer su se rušili rekordi na svim dionicama i ukupnim vremenima. Postavljeno je 16 novih rekorda staze u dobnim skupinama. Sarah Reinertsen, iz Portola Hill (Kalifornija), nakon neuhvaćenog vremenskog limita na biciklu prethodne godine, vratila se i ulazi u povijest Ironman-a kao prva žena s amputacijom, s rezultatom 15:05:12.

2006.

Samo jednu godinu nakon što je upisao pored svog imena DNF (did not finish - nije završio), Nijemac Norman Stadler („Norminator“) vraća se u Kailua-Konu i zabilježava svoju drugu pobjedu na Ford Ironman Svjetskom prvenstvu, s vremenom 8:11.56. Norman postavlja i najbrže vrijeme bicikla; 4:18h. Stadler je zadržao svoje vodstvo  nakon što ga je sekundu po sekundu dostizao Australac Chris McCormack. Utrka je završila 1.11 minutu u korist Normana, što je drugi najbliži finiš u povijesti,  nakon što je Mark Allen pobijedio Dave Scotta za 58 sekundi u Ironwar-u 1989. godine.  Nositelj naslova iz 2005. godine, Faris Al-Sultan prošao je ciljnu liniju kao treći s 8:19.04. Nakon spektakularnog prvog nastupa na Svjetskom prvenstvu u Ironman-u 2005.g. i osvojenog drugog mjesta, Australka Michellie Jones osvaja svoju prvu titulu Svjetske prvakinje, s vremenom 9:18.31. Kao druga ulazi Desiree Ficker s  9:24.02, nakon što je prošle godine morala odustati zbog puknuća appendix-a. Kanađanka Lisa Bentley se vraća u Konu te s najboljim plasmanom u karijeri završava na trećem mjestu s rezultatom 09:25.18. U pokušaju da osvoji 7. titulu Svjetske prvakinje Natascha Badmann se plasirala na 10. mjesto, s vremenom 09:38.52.

2007.

Nakon nekoliko pokušaja lova na titulu i drugog mjesta u 2006. godini, Australac Chris McCormack „Macca“ napokon dolazi na Ironman tron s pobjedničkim vremenom od 8:15.34. Macca je preuzeo vodstvo na 13-toj milji maratona. Tada je prešao prošlogodišnjeg najbolje plasiranog Amerikanca Chrisa Lieto-a. Macca je pobijedio odlične natjecatelje Craiga Alexandera, Tima DeBooma i Torbjorna Sindballea. Macca postaje prvi Australac koji je pobijedio u Koni nakon 1994. godine. Odmah nakon pobjede na Ironman Korea, Crissie Wellington postaje prva Britanka u povjesti koja je pobijedila na Svjetskom prvenstvu. Pobijedila je s vremenom 09:08.45. Wellington je dominirala na biciklističkom i trkačkom djelu dionice i iza sebe ostavila: Samanthu McGlone, Leandu Cave, Kate Major i Joannu Lawn. Ta je godina obilježena odustajanjem velikana kao što su: Faris Al-Sultan, Michellie Jones, Natascha Badmann i Norman Stadler. Više od 1780 natjecatelja je prošlo ciljnu liniju u rasponu godina od 18 -78. Inspiracijske priče rekreativnih triatlonaca su obišle svijet, poput priče Briana Boylea koji je, nakon što je preživio tešku automobilsku nesreću, prošao ciljem za 14 sati i 42 minute. Charlie Plaskon, 64 godišnji slabovidni triatlonac, koji se natjecao uz pratnju svog vodiča, završio je utrku za 14 sati 49 minuta. Poseban uspjeh postigao je i Scott Rigsby iz Atlante, koji ima amputirane obje potkoljenice. Upisao se je u povijest Ironmana-a, sa 16 sati i 42 minute.     

2008. 

Za 30-godišnjicu postojanja Ironman-a  kvalifikacijske utrke, kroz sezonu, bile su dobra najava muške i ženske utrke u Koni. Na startu, u ženskoj konkurenciji, pojavile  su se Nizozemka Yvonne Van Vlerken i Nijemica Sandra Wallenhorst, koje su u sezoni (isti dan ali u dvije različite utrke) išle brže od 12 godina starog rekorda Paule Newby-Fraser te braniteljice naslova Crissie Wellington. Crissie dolazi u vodstvo nakon 25-tog kilometra, ali joj onda puca guma te kod promjene troši obje CO2 bombice te ne uspijeva napuniti gumu. Nakon 10 minuta pomaže joj Rebecca Keat i daje joj svoju CO2 bombicu te Crissie uspijeva napuniti gumu i kreće u potjeru. Nakon 45 minuta dolazi ponovno u vodstvo i nakon biciklističke dionice ima 6 minuta prednosti u odnosu na drugoplasiranu Belindu Granger. Crissie, istrčanim maratonom ispod 3 sata, potvrđuje prednost i pobjeđuje s vremenom 9:06.23. Druga je Yvonne Van Vlerken 9:21:20, a treća Sandra Wallenhorst  9:22:52.

U muškoj konkurenciji na startu su se našla velika imena Ironman triatlona: Chris McCormack (prošlogodišnji pobjednik) Craig Alexander (drugi 2007.), Faris Al Sultan (pobjednik 2005.), Norman Stadler (pobjednik 2004, 2006) i Torbjorn Sindballe (treći 2007.) Torbjorn Sindballe kreće na maraton kao prvi ali na 10. kilometru trčanja u vodstvo prelazi Stadler. Uskoro ga prestiže Eneko Llanos, ali na najtežem dijelu staze, zloglasnom Energy Lab-u gdje se trči kroz polja lave, a temperature dostižu jako visoke vrijednosti, Craig Alexander preuzima vodstvo i po prvi puta dolazi na Ironman tron, s vremenom 8:17:45. Drugi je bio Eneko Llanos s 8:20:50, a treći Rutger Beke s 8:21:23.

preuzeto s: http://www.zeljkasaban.com/index.php?option=com_content&view=article&id=3:ironman&catid=10:ironman