Dolazi zima i sa njom svi snježni problemi koje nosi sa sobom. Onaj tko često vozi bicikl, posebno na većim visinama, lako se susretne sa snijegom. Kratko sniježenje uz dobru opremu neće stvoriti nikakve probleme. Koristite zaštitu protiv kiše i sve će se svesti na jedan uobičajeni mokri izlet.

Sasvim je drugačija situacija kada se mora voziti po snijegu. Možda izgleda nevjerojatno, ali dovoljno je sjetiti se etape preko prijevoja Passo Gavia na “Giro d’Italia” 1988, da se shvati da su takve okolnosti nešto vjerojatno i moguće.

Iako uvijek postoji mogućnost sa se “sjaše” i pješice prijeđe neki zahtjevnji dio puta, postoje određene tehnike za bolju prilagodbu situaciji. Kao prvo, treba staviti laki prijenos, 2-4 zuba više od normale, kako bi pedaliranje bilo fluidno i bez trzaja. Jasno je da će vožnja u podignutom stavu na pedalama (auszic) biti nemoguća. Treba nastojati svu težinu tijela prebaciti na stražnji kotač, kako bi se povečalo trenje. U tu svrhu od pomoći će biti lagano smanjenje pritiska u zračnicama.

Veoma je važan i položaj u tragu (prtini); treba nastojati voziti po ugaženom snijegu, slijedeći tragove prethodnih vozila. Ako je sloj snijega previsok, a vi iz bilo kojeg razloga i po svaku cijenu morate do vrha (autor je to doživio), onda je bolje uprtiti bicikl na rame ili povremeno pedalirati uz podizanje prednjeg kotača.

Pri usponu se u krajnjoj liniji sve svodi na vrijeme. Kod spusta naprotiv, sve postaje zamršenije. Dva kotača zapravo, ne pružaju stabilnost poput para skija ili sanjki. Ipak, ako ste skijaš, ovo je vaš trenutak; i ovdje je u igri samo položaj tijela. Dovoljno je bočno prebaciti težište tijela da se bicikl okrene. Oprez! Ne pretjerujte sa kočenjem! Nastojte ići po neugaženom snijegu da postignete što veće trenje. Izbjegavajte, koliko je god to moguće, prelaske preko ledenih ploha, ali ako nemate drugog izbora prijeđite ih bez kočenja, držeći težište u sredini bicikla. U takvim situacijama sprinterice je bolje držati van pedala kako bi ste mogli vršiti korekciju putanje. Sretno!